Polazak u vrtić: veliki korak u djetetovom i roditeljevom životu koji nosi sa sobom promjene i veliko uzbuđenje

NA ŠTO SE DIJETE MORA PRILAGODITI?

Normalna djetetova reakcija u prilagodbi je anksioznost zbog odvajanja od osobe kojoj je dijete privrženo (roditelj);  strepnja i ljutnja su usko povezane sa bliskošću. Tjeskoba zbog odvajanja je razvojno očekivana od 6. mj života do 4. godine, najjača je između 14. i 20. mjeseca, što je dijete starije i čestina i jačina reakcija na odvajanje postupno opadaju. Svakom djetetu je potrebno određeno vrijeme za prilagodbu i ima određene reakcije tijekom tog procesa. Reakcije su prolazne i dobro je da su roditelji upoznati i pripremljeni na njih kako bi svome djetetu mogli pružiti pomoć i podršku. Reakcije na odvajanje mogu biti mnogobrojne, razlikuju se od djeteta do djeteta i prolaznog su karaktera.

Emocionalne reakcije

• Tuga, ljutnja, razdražljivost i to posebice kada dođu iz vrtića doma.
• Obično burnije reagiraju mlađa djeca.

Tjelesne reakcije

• Djeca se mogu žaliti na bolove u trbuhu, mogu povraćati, imati glavobolje, poteškoće sa spavanjem, slabiji apetit.
• Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju: dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl.  

 Ponašajne reakcije

• Plakanje, vrištanje, udaranje, odbijanje kontakta, aktivnosti, jela, spavanja. Mogu biti pasivni promatrači, držati se svoje drage igračke ili dude i biti mirni u nekom zabačenom kutku.

Ovakve reakcije se najčešće javljaju odmah nakon odvajanja i traju onoliko koliko djetetu potrebno da se prilagodi novoj situaciji. Te će reakcije nestati kada se dijete prilagodi novoj sredini tj. kada se bude osjećalo sigurno.

O tome koliko dugo će trajati period prilagodbe i kako će se dijete ponašati tijekom tog perioda velikim dijelom ovisi o:

• starosti djeteta (lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca)
• dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih
• karakteristikama ličnosti djeteta
• da li su i na koji način pripremana na polazak u jaslice/vrtić
• redovitosti dolaženja  u ustanovu tijekom perioda prilagodbe (izostanci produžuju vrijeme prilagodbe)
• stavu roditelja prema vrtiću

Kada dijete krene u vrtić poželjno je da prvih dva tjedna dolazi u vrtić na kraće vrijeme (prvi dan sat vremena, drugi dan dva sata itd. pri čemu se raspored dolaženja dogovara s odgajateljima)
Za djecu od 3 do 6 godina trajanje boravka prvih dana može biti i duže, ali uvijek u vrijeme igre. Vrijeme odmora je kritično vrijeme pa ga treba ostaviti za kasnije razdoblje kada se dijete donekle prilagodi novom prostoru.
Prvih dana poželjno je i da roditelj boravi s djetetom u skupini: da se igra s djetetom, potiče ga na istraživanje prostora i na igru s drugom djecom
Dobro je ponijeti u vrtić tzv. prijelazni objekt – neku djetetu dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost i utjehu (bočica, dekica, medo)
Tijekom perioda prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (navikavanje na wc, odvikavanje od bočice, dude). Ako željeno ponašanje nije usvojeno do polaska u jaslice/vrtić, tijekom prilagodbe svakako ga ne uvoditi, nego ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim uvjetima u svom životu.
 
Vrlo je važan jutarnji rastanak s djetetom u jaslicama / vrtiću. Roditelj treba biti smiren, ne pokazivati svoju zabrinutost ili žalost što ga ostavlja. Dijete će to osjetiti pa će se i ono tako osjećati. Rastanak s djetetom treba biti kratak i srdačan. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje ne preporuča se jer će dijete ubuduće plakati duže očekujući da se roditelj vrati.
Djeca jako dobro prepoznaju roditeljeve emocije. Stoga je važno da roditelji budu sigurni u svoju odluku da dijete polazi vrtić i da o vrtiću i odgojiteljicama imaju pozitivan stav. Ukoliko dijete osjeti da je roditelj nesiguran i tužan, takvo će biti i ono.
Teže se prilagođavaju djeca koja nemaju redoviti dolazak u vrtić, djeca čije su majke kod kuće s drugom djecom, djeca koja su povučena i sramežljiva ili pak teško odgojiva djeca. Odvajanje teško podnose i ona djeca koja su prezaštićena od strane roditelja ili se do tada nisu nikada od njih odvajala.
Važno je svakodnevno razmjenjivati informacije s odgojiteljima i ostvariti dobar kontakt. Odgojitelji postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećat će se sigurnije ako vidi da njegovi mama i tata ili baka i djed i „teta“ razgovaraju ljubazno.
Boravak s djetetom u skupini roditelju pruža mogućnost da se upozna s načinom funkcioniranja vrtića što pomaže da se osjeća mirnije i tu mirnoću prenese na dijete. Također, roditelj je djetetu sigurna baza u koju se može vratiti kada se osjeti nesigurno i iz koje može ići u istraživanje
Djetetove burne reakcije pri prvim rastancima potvrda su da smo djetetu važni. Tijekom odrastanja postoji niz razdoblja u kojima je potrebno pustiti dijete, ali je važno znati da time ne nestaje povezanost roditelja i djeteta. Ona je utkana u dijete od najranije dobi, a djetetovo otvaranje prema svijetu oko sebe i rastuća samostalnost je ne mogu narušiti.
 

 PRVIH DANA U VRTIĆU/JASLICAMA:

• Planirajte nekoliko dana godišnjeg odmora kako biste bili s djetetom u periodu prilagodbe.
• Omogućite djetetu postupno produžavanje boravka (prvih dana par sati).
• Dopustite djetetu da, ako to želi, ponese u jaslice/vrtić omiljenu igračku ili predmet (osjećat će se sigurnije).
• Izbjegavajte preduga i pretjerano «emocionalna» opraštanja s djetetom – time bespotrebno opterećujete i dijete i sebe.
• Dođite po dijete u vrijeme u koje ste mu obećali doći. Nipošto nemojte kasniti. Ne držite li se dogovora dijete će postati nesigurno i nepovjerljivo.
• U tijeku prilagodbe važan je redovit polazak jaslica/vrtića jer izostajanjem djeteta (ako nije bolesno) vrijeme prilagodbe se produžava.